Žalfija

Iz nedelje u nedelju govorimo o biljkama koje sa nama žive u gradu. Ispostavilo se da nema bezvrednih ni beznačajnih, da nas svaka na svoj način krasi, hrani, štiti i isceljuje. Ipak, dosad ne pomenusmo onu koju i nauka zove spasiteljicom: salviju, ili, po naški, žalfiju – ljubimicu i uzdanicu svih koji znaju da ime nije slučajno dobila. Jedna legenda pripoveda da je spasila i Bogorodicu, sakrivši je kad je sa Hristom u naručju bežala pred Irodovim vojnicima. Kada je opasnost prošla, Mati Božja se zahvalila: „Od ovoga dana, u veke vekova ljudi će te voleti, a ja ti darujem moć da ih lečiš od svih bolesti. Spasavaj ih od smrti, kao što si i mene danas spasila“. I od toga dana, kažu, žalfija leči ljude.

Žalfija

Ipak, sve je moralo početi mnogo ranije, jer su se njome mnogo pre Hrista pomagali svi antički narodi koji su živeli oko Sredozemnog mora. Poštovali su je još stari Egipćani koji su bili vrhunski poznavaoci trava: nakon pomora usled epidemija i ratova žene su primoravane da u hranu dodaju što više žalfije, kako bi se narod brže umnožio. I Grci – Hipokrat i Dioskorid smatrali su je svetom travom i dragocenim sredstvom za lečenje neplodnosti. Bezdetnim ženama prepisivali su sok od žalfije sa vrlo malo soli. Tu praksu preuzeli su i Rimljani koji su savetovali da je koriste oba supružnika, a današnja nauka kaže da su bili u pravu: žalfija uređuje lučenje hormona i kod žena i kod muškaraca. Od Rimljana su nam ostale i preporuke za upotrebu žalfije u kupatilima praćene tvrdnjom da za ljudsko zdravlje nema ničeg boljeg. Od antičkog vremena do srednjeg veka, pa i dalje, njome su se služili čarobnjaci i vračare, ali i alhemičari. Njima je pomagala u dobijanju „filozofskog kamena“ koji je svaki metal pretvarao u zlato. Običan narod je verovao da žalfija produžava život, da jača telo, sprečava i leči teške bolesti, daje snagu a odnosi slabost… Bila je neizostavni sastojak u različitim „eliksirima mladosti“. Apotekari su usrdno preporučivali supu od žalfije sa belim lukom i šargarepom kao lek od gotovo svih bolesti. I danas se koristi u kuhinji, najviše kao začin za mesna jela, ali se dodaje i salatama, jelima od povrća, sosovima, marinadama. Začin poput žalfije je neophodan današnjem građaninu Srbije jer, kaže nauka, pomaže u borbi protiv stresa i depresije, potiskuje osećaj zebnje i straha, sprečava demenciju i Alchajmerovu bolest, jača pamćenje i stimuliše umnu delatnost… Čaj od žalfije ima i jedinstveni učinak: razvejava maglu u glavi i misli čini jasnima. Možda bismo mogli da najpre proglasimo „nedelju žalfije“, pa tek onda da gledamo šta ćemo i kako ćemo.

  1. Lovie kaže:

    Thanks for summing that up, Ted! We do tend to follow the popular trends or opinions rather than make hard decisions based on fact and long term viability. I appreciate our leaders wanting to keep everyone happy, but this sometimes causes them to have to ride the fence on issues. They do need to be held accountable for their votes; unalrtunfteoy, Rockford doesn’t vote, so they won’t know whether or not their constituents are happy with their performance.

  2. Marty kaže:

    Wow, that’s a really clever way of thkiinng about it!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*